[mc4wp_form id="5389"]

Zimska Pavlova s narom i pistacijem + peti blogorođendan

Razmišljala sam što ću napisati danas u ovom postu, jer on je za mene jako važan. Imam osjećaj da sam potrošila već sve riječi zahvale i ponosa kad se radi o blogu i svemu što mi znači – i što mi značite vi koji me pratite. Toliko predivnih momenata se dogodilo u zadnje vrijeme, prvenstveno u zadnjih godinu dana i moje je srce puno, a riječi su postale možda i suvišne. Ali naći ću nekoliko, kao i uvijek :)

Danas Like chocolate slavi peti blogorođendan. Te 2013. godine kad sam ga počela pisati, niotkud, neočekivano, naglo i nepromišljeno, nisam mogla niti sanjati što će on postati. I za mene i za vas. Nisam mogla niti zamisliti koliko će mi pozitive donijeti u život – novih prijatelja, novih iskustava, znanja, interesa, samopouzdanja. Sreće. Jer bez toga, ne bi bilo ni smisla.

U zadnje vrijeme sve više osjećam pritisak tržišta jer su blogeri odjednom postali poželjni partneri brendovima. Možda sam se malo pogubila i izgubila dio radosti koji mi je nosio. Blog oduvijek pišem isključivo jer to volim. Fotkam jer to volim i snimam jer to volim. Kuham i pišem jer bez toga ne mogu zamisliti život. Imala sam sreće da je moj rad prepoznalo mnogo ljudi, ne samo mojih vjernih čitatelja, već i ljudi iz kompanija koje su izrazile interes za rad sa mnom. I s kojima sam našla zajednički jezik i stvorila mnoge lijepe priče. Od prvog dana sam bila pomalo i bahata i pomno birala partnere jer sam uvijek željela biti iskrena prema svojim čitateljima. Mnoge sam suradnje odbila. Odbila sam sudjelovati u pričama u koje nisam vjerovala. Nisam željela da mi išta bude nametnuto – pa tako niti da ja vama namećem – jer je ovaj blog oduvijek bio i uvijek će biti isključivo odraz mene.

No neki dan sam se uhvatila u razmišljanju kako je vrijeme za korak naprijed – i rekla sam cimeru nešto u stilu: ‘Ako sada – na porodiljnom – ne napravim nešto veće od bloga, neću nikad i bolje da ga više ne radim, nema smisla ako ne napredujem…’. A on me pogledao zbunjeno i rekao: ‘Pa što da ne napraviš ništa? Pisat ćeš i dalje, zbog sebe. Jer to voliš. Što ti više treba?’

I to je bilo to, srž svega, tada sam shvatila da je zaista u pravu. Od tog trena sam još jednom odlučila da nikad, ali nikad od bloga neću napraviti ‘proizvod’ u koji ne vjerujem, samo zato da bih bila naprednija, da bih radila više, da bih zarađivala više ili bila bolja od drugih. Odlučila sam da se neću opterećivati drugima, već gurati svoju priču. Odlučila sam da ću ulagati u svoj razvoj, zbog sebe, a ne u promociju bloga, jer mu dodatna promocija ne treba (nisam nikad uložila niti kunu u oglašavanje). Odlučila sam da ću ostati svoja i da će blog ostati moj. I vaš. Imam sreće da to mogu. I osjećaj je oslobađajući.

Ovih dana koje sam provela kod kuće, prije rođenja malog prgavca, dosta sam snimala, za sebe. Stopirala sam sve suradnje na neko vrijeme jer nisam mogla garantirati isporuku klijentima. Morala sam odbiti sudjelovanja u nekim kampanjama, emisijama i druženjima. No imala sam dovoljno energije i želje da odradim tih nekoliko recepata za sebe. Jedan od njih je i ova divna Pavlova u obliku vijenca, kojom smo se častili na Staru godinu. Inspirirana je naslovnicom časopisa Donne Hay i predivnim zimskim voćem – narom. Danas s vama dijelim recept, slavljenički, a ako me pratite i na Facebooku ili Instagramu možete sudjelovati i u malom darivanju koje je pripremio zapravo cimer – naime, za rođendan me iznenadio slatkim poklonom: šalicama i pregačama s logotipom Like chocolate, uz napomenu da bih ih mogla pokloniti svojim čitateljima povodom rođendana.

Hvala ti, ljub, tvoja podrška je oduvijek bila bezrezervna i mnogo mi znači u ovom ludom životu koji dijelimo…

A vi, skočite na fejs ili instagram i uključite se u darivanje. Sretan nam svima peti blogorođenan :)

Odgovori na Nediljka Otkaži odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

6 Comments