[mc4wp_form id="5389"]

Mamin sin

Oduvijek sam željela kćer. Kad sam ostala trudna prvi puta, bez ikakvog srama i skrivanja naglas sam izgovarala kako se nadam da će biti curica. Vidjela sam se kao mama curice. Znala sam što ću s curicom, kako ću je kupati, kako ću je oblačiti, što ćemo se igrati. Imala sam ime za curicu. I stigla je, mamina i tatina pametna, jaka, predivna cura koju smo jedva čekali i koju volimo do neba i natrag.

U drugoj trudnoći me je već bilo malo sram priznati – no eto, ja sam ponovno navijala za curicu, iako je službena verzija bila da mi je svejedno. Naravno, bilo je važno samo da je beba zdrava i da sve prođe u redu, ali eto, ja sam opet imala ime za curicu (Nevina seka bi se zvala Lena). No znala sam, od prvoga dana, da će nam stići Dino.

Brzo sam shvatila da je to zapravo divno: Neva će imati bracu kojeg će čuvati i paziti dok je mali, a koji će biti njezin oslonac kad odrastu. Ono što nisam shvatila u tom trenu jest koliko će brzo taj mali prdavac osvojiti i mene, svoju mamu. Znate koliko brzo? U sekundi. Onaj tren kad sam ga ugledala, srce mi je naraslo za jedan broj i on se u njemu smjestio tik do seke, zagrlivši usput i nju. Nema povratka.

Taj mali s tim plavim očima… Pa rastopim se svaki put kad ga pogledam. Toliko je spretan i pametan, neustrašiv ali oprezan, riskira ali planira. Izbirljiv do bola, tvrdoglav kao nitko – ok, tvrdoglav kao ja… cijelu sebe vidim u njemu! Zamišljam da će jednog dana biti inžinjer, možda arhitekt, nešto će stvarati i popravljati tim svojim spretnim ručicama koje slažu legiće od navršene godine dana. Ma bit će što god poželi, a ja ću mu čuvati leđa.

On će pak čuvati leđa svojoj starijoj seki. Već sad je ta njihova veza neraskidiva. Gleda ju kao da je božanstvo, oponaša svaki njezin pokret – a ona dobro zna što ga želi naučiti (ništa korisno, naravno). Ujutro kad se probudi, prvo trči u njezinu sobu da ju zagrli. Ne lažem, istina živa. Prvo što učinimo ujutro je da zagrlimo seku pa makar je i probudili. Većinom je probudimo, na moje negodovanje, ali taj jutarnji zagrljaj između njih dvoje je nešto najljepše što mama može doživjeti. Znam da će se to promijeniti, da će uskoro krenuti svađe i prepiranja oko igračaka, prostora i pozornosti, ali to što imaju jedno drugo za cijeli život je neprocjenjivo. Važno mi je da to osvijeste u ranoj dobi.

Na kraju svakog dana, sretna sam i zahvalna što imam priliku odgajati tog malog frajera i usmjeriti ga da postane pravi muškarac – pošten, vrijedan i tolerantan. Znam da je put još dug, i odgovornost je velika, no biti mama ovom maminom sinu nevjerojatan je privilegij. Svjesna sam toga svaku minutu.

Što vi mislite?

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Nema komentara