Medovik (recept Olgute Iliescu)

Medovik mi je već dugo na listi recepata koje želim isprobati, ali individualno formiranje i pečenje milijun krhkih kora s medom mi se nikako nije činilo kao dobra ideja. Onda sam, uslijed puno recepata koje snimam za druge, a malo koje snimam za sebe, u trenutku traženja inspiracije u karanteni, zavirila u svoj spisak recepata koje želim isprobati i izvukla baš njega, kao izazov, zabavu, zanimaciju, trenutak za sebe. Znala sam točno po kojem receptu ću ga raditi (jer bome neću na takvom kolaču eksperimentirati). Izabrala sam recept Olgute Iliescu, rumunjske slastičarke i predavačice čije recepte sam već prije isprobavala i uvijek su bili točni u gram. Dobila sam savjet i da radim po receptu Maje Babić s bloga Provereni recepti i svakako to bi mi bio izbor da ne znam za Olgutu, jer znam da su Majini recepti uvijek – baš kako piše u nazivu bloga – provjereni i odlični.

• 

• 

• 

Originalni recept pogledajte OVDJE , a virnite i u recept Maje Babić OVDJE.

Idemo sad malo o mom iskustvu s receptom. Ono čega sam se najviše bojala – a to su kore – je ispalo vrlo jednostavno. Znači, radila sam tortu promjera 18 cm, no idući put bih se vjerojatno odlučila na veći promjer i manji broj kora. Od ove smjese sam dobila 18 kora, ali iskoristila sam 14. Tijesto se napravi vrlo jednostavno. U receptu piše da se hladi 6 sati, ja sam hladila nešto manje od 4 i bilo je divno za rukovanje, vrlo se lako valjalo i oblikovalo, nije pucalo čak niti kasnije kad se malo zagrijalo. Ipak, bolje ga je valjati dok je hladno pa pola tijesta držite u hladnjaku dok ne dođe na red.

Kako sam radila male kore, tako sam odjednom u velikom plehu od protvana pekla po tri kore. Pekla sam ih kraće nego piše u receptu, dakle oko 6 minuta, dok nisu postale lijepo smećkaste (med lako gori pa kore budu tamne, tamnije od keksića na vrhu).

Dok su se tri kore pekle, ja bih pripremila ostale tri i sve skupa mi je cijeli proces trajao oko 40 minuta.

Tijesto je važno valjati na pobrašnjeloj plohi da se ne lijepi, i treba ga razvaljati tanko jer će se napuhnuti u pečenju. Znači na debljinu 1 mm. Krugove sam rezala pomoću kalupa za tortu, a taj isti kalup sam kasnije koristila za slaganje torte. Ostatak tijesta od rezanja krugova možete premijesiti jednom i iskoristiti za još kora ili izradu dekorcije, ja sam napravila ove keksiće na vrhu (ako ćete ih raditi, nakon pečenja ih nabodite na čačkalice da lakše stoje na vrhu torte).

Što se tiče kreme, tu nisam pratila recept potpuno. Umjesto kiselog vrhnja sam koristila kombinaciju kiselog vrhnja i milerama, te sam stavila manje slatkog vrhnja jer ga nisam imala. Ono što je meni na kraju bilo malo problematično – krema mi je preslatka i drugi puta bih stavila duplo manje šećera. Mislim da šećer neće utjecati na teksturu kreme i da neće biti problema. Krema je dosta tekuća u početku, ali stisne se u hladnjaku preko noći. Tortu je vrlo važno ohladiti najmanje osam sati kako bi se krema upila u kore i kako bi se stisnula. Dobila sam savjet i da se vrhnje procijedi kroz gazu kako bi se otklonilo što više tekućine, ja to nisam radila ali zvuči mi smisleno.

Nakon 12 sati u hladnjaku, torta je bila mekana ali čvrsta i stabilna. Premazala sam ju kiselim vrhnjem kako bih mogla nalijepiti mrvice od preostalih keksa i to je to, divna je.

Okus je neopisivo predivan, aroma meda je suptilna, a tekstura je nježna i mekana. Meni je, kažem, malo preslatka, ali to se lako riješi. Ne bih dirala količinu šećera u tijestu, ali zato ću drugi puta smanjiti u kremi.

Pišem vam ovdje sada originalni recept s mojim napomenama pa vi sami odlučite kako i što ćete pratiti :) Nemam nikakve sumnje u originalni recept, kod mene je bilo snalaženje s onime što imam doma, jer sam neplanirano krenula u izradu torte. Probajte ju i ne bojte se posla, ja sam ju napravila uz dvoje djece i kuhanje dva ručka – zaista izgleda teže nego što je :)

Ovdje je Olgutin vide s procesom izrade torte.