[mc4wp_form id="5389"]

Ćevapi u domaćim lepinjama

Ova godina nam baš i ne ide na ruku što se tiče sezone roštiljanja. Prošli vikend smo potpalili vatru tek drugi-treći puta, a inače u ovo doba godine već u nogama (i trbusima) imamo desetak obiteljskih okupljanja kod mame na vikendici. Teško je – no što se mora, mora se: vrijeme je da nadoknadimo zaostatak ;)

Lipanj je definitivno naš mjesec. Krenuli smo jako – mesnica Ravlić nas je opskrbila najboljim ćevapima i pljeskavicama, a što drugo ide uz ćevape nego lepinje, luk i ajvar? No ne bilo kakve lepinje – nego domaće lepinje, nama najdraže.

Za lepinje sam dakako zadužena ja, dok je grill-majstor moj brat, uvijek i nadajmo se zauvijek. Ne želimo da mu dosadi, odlično mu ide – i nitko od nas zapravo ne pokazuje (javno) interes da naučimo kako se radi savršeni žar, koji je redoslijed najbolji za pečenje, kako da meso ne ostane sirovo, a kako da se ne presuši… bolje da se on drži toga što dobro radi, a mi ostali smo tu da pružimo zdjelu, narežemo povrće, donesemo mineralnu da nam kuhar ne ožedni, popijemo jednu ljutu s njim – i pripremimo zapravo sve osim mesa, za koje je on zadužen. Osim kad meso ne treba pripremati jer Ravlići to učine za tebe. Onda još bolje, grill-majstor je još sretniji :) Ćevapi idu direktno na vrući roštilj ili vruću grill-tavu, peku se par minuta uz često okretanje i kad dobe ljepu boju, spremni su. Mi ih volimo ostaviti spojene da budu dugački i praktičniji za jesti, a to je klincima posebno zanimljivo. Tradicionalno se lepinje premazuju juhom pa stavljaju preko ćevapa dok su još na roštilju, da se napare, no mi ih volimo malo reš pa ih stavljamo direktno na roštilj/tavu da se zapeku lagano.

Još koja riječ o lepinjama. Dugo već koristim ovu metodu i recept. Naravno da ne možete dobiti iste lepinje kao iz krušne peći, no nama su ove odlične – šupljikave iznutra, mirisne i odlično se drže na roštilju. Priprema čak i ne traje predugo, a ono što je važno je da vam tijesto bude vrlo meko, da se odmara između svake faze izrade i da se peče na što višoj temperaturi – kod mene je to 280°C jer moja pećnica ne ide više, no možete čak i na 300°C. Tako će se lepinje napuhnuti i postati šupljikave. Također, važno ih je vruće napariti (staviti pod vlažnu krpu) kako bi omekšale.

Fine su i same za sebe, no mi ih volimo potoćati u mješavinu vode, ulja i soli i prepeći na roštilju – ili na tavi ako ćevape pečete kod kuće. Tako su još ukusnije, sočnije i mekše. I nema više mudrosti, samo malo dobre volje. Što kažete, hoćete li probati? Recept za lepinje je niže.

Ovaj post je nastao u suradnji s Mesnicama Ravlić.

Što vi mislite?

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

1 Comment
  • Nikolina
    18 travnja, 2020

    Lepinje su savršene, mekane i ukusne! Otkad sam otkrila ovaj recept, radim ih redovito i jedemo ih u svim kombinacijama. :)