Kad smo cimer i ja prvi puta počeli pričati o djetetu, imala sam 30 godina. Osjećala sam da je vrijeme, osjećala sam se spremnom biti mama iako nisam imala pojma što me čeka. Do tada nisam niti jednom u životu promijenila djetetu pelenu, a i nisam bila baš ‘baby person’ tj. nisam se znala baš ponašati oko djece. No oduvijek sam znala da ću biti mama. Jednom. Dva puta ili tri puta. Kad budem spremna.
I onda se ta spremnost nekako došuljala niotkuda preko noći.
A i trudnoća je došla i prošla vrlo brzo. I preko noći mi promijenila pogled na život. Posao je instantno pao u drugi plan. Karijera je mogla čekati. Uzbuđenje i sreća nekako su umanjili muku 17 tjedana uzastopnog povraćanja (da, povraćala sam od 5. tt do 22. tt) i mučnine i nakon što je prošao taj teški period, trudnoća je za mene bila predivno iskustvo. Porod – ok, tu bih svašta mogla reći :) A onda je došlo to famozno majčinstvo koje me promijenilo na toliko načina da nisam mogla ni sanjati. U svakom mogućem smislu. Na bolje, većinom :) Kroz majčinstvo sam shvatila da sam ja puno više od toga – mame – iako ću uvijek prvo biti upravo mama. Iako će mi moje dijete uvijek biti na prvom mjestu, trebalo mi je više od toga. Trebao mi je moj blog, više nego ikad. Moj suprug. Moja mama. Odlazak u robnu kuću IKEA. Moj posao i moja karijera. Kuhanje. Pet minuta mira.
Upravo zato, bilo je teško donijeti odluku o drugom djetetu, iako sam oduvijek znala da ću imati bar dvoje.
Otprilike na 1/3 puta druge trudnoće, sada sa sigurnošću tvrdim – neće biti treće :D Nažalost, mučnine i povraćanje su se i u drugoj ponovili. Ponovno sam u minusu s kilogramima i slaba sam. Uz to, imam četiri godine više na leđima i umor me dokrajčio. I sada, početkom drugog tromjesečja, i dalje nakon povratka s posla mogu jedino leći i spavati zbog čega najviše trpi Neva. Tu je onda i grižnja savjesti upravo zbog toga – jer ne provodim dovoljno vremena s njom. Njoj to vjerojatno i ne smeta toliko jer to znači da malo više vremena provede ispred TV-a, no ja znam da to nije dobro i to me čini tužnom. Kompenziramo to na druge načine, puno se igra s bratićem, tata je svakako pojačao svoj angažman kao i baka, trudimo se slobodno vrijeme provoditi s obitelji pa makar to značilo da ja ležim na nekoj ležaljci dok ona trčkara okolo po prirodi. Muče me i brige – ovaj puta ne one o tijeku trudnoće ili poroda, nego brige o tome kako će Neva prihvatiti bracu ili seku, hoće li nam stan biti na vrijeme gotov za preseljenje (jer u ovaj sada ne stane još i beba :D) i još jedna briga – hoću li i kada ponovno imati vremena za sebe. Onog vremena koje mi toliko treba (opisano gore).
S druge strane, mnogo sam mirnija. Nemam strahova koji se tiču poroda ili prvih dana majčinstva. Ne bojim se dojenja i držanja djeteta na ispravan način. Zapravo nekako intuitivno osjećam da će Neva biti odlična seka jer se već sad neizmjerno veseli, mazi mi trbuh i priča s bracom (ona je uvjerena da je braco). Nisam nestrpljiva kad se radi o pregledima i ultrazvucima jer mi tijelo govori da je sve u redu – a ja ga znam slušati. I uvjerena sam da će mučnine ovaj puta trajati kraće. Veseli me i što sam uvjerena da ćemo s drugim djetetom izbjeći neke greške koje smo napravili s Nevom, npr. kod uspavljivanja. Uvjerena sam. Polovično :)
I kad se sve zbroji i oduzme, uzbuđenje zbog drugog djeteta jednako je kao i zbog prvog. Možda imam malo manje vremena maziti trbuh i pričati mu, ali to ne znači da se svi zajedno ne veselimo novom članu obitelji. Uostalom, sad još jedno srčeko kuca malo jače od uzbuđenja – velika seka nestrpljivo čeka malu bebu kako bi je hranila (‘Nakon što ja papam’), presvlačila i kupala. Još kratko neka se nada da će sve to ići baš kako je zamislila :)
Draga Matejka,želim ti punu sreće…da mučnine sta brze produ ….ja sam mama troje dijece,deckica 7 i pol god. i dvije curice od 4 i pol i 1god i 7mj,moram priznat da mi je treća trudnoća bila najteža,prve dvije nisam imala mučnine al zato sam imala s trećom..Neva ce sigurno biti super sekuca…sretno :*
Hvala puno na lijepim željama :) I vama mnogo sreće, sigurno je zabavno s troje mališana :)
Draga Matejka, opusti se, proći će to brzo, vidi se da si brižna majka, pa neće biti problema.Neva će se naviknit na novu bebu, stan će se srediti kad treba, …vremena će za djecu uvijek biti, a bit će i za tebe… Inace sam mama troje, sad već velike djece…
Hvala puno na savjetima :) U principu nisu to neki veliki strahovi, ali svatko ih ima, pogotovo kad se radi o djeci… Sve ce sjesti na svoje mjesto :)
Puno sreće i uživanja u četvero želim te puno smijeha i veselja drugom sous chefu. <3
HVala puno, puno! :)
Inace pratim Vas blog koji mi se jako svida, ali ovaj tekst mi je posebno drago citati jer sam i ja drugi put trudna. Ovaj put je puno toga lakse, ali taj dio da ne poklanjam dovoljno paznje prvoj bebici i mene plasi. Ne znam kako ce biti kad se beba rodi, nekako uvijek razmisljam kako ja to sve mogu, ali ovo ce biti jako zahtjevno. I da, nedostajat ce mi vrijeme za sebe. Tesko je bez toga.
Mislim da to sve na kraju sjedne na svoje mjesto, kako svima tako će i nama. Sad imamo neke brige, no s drugim djetetom ćemo biti opušteniji i pametniji iskustvom pa će biti i manje naporno. A vrijeme za mene – to treba naći, možda ne u početku ali kad s emalo uhodamo :)
Draga Matejka,
Prvi dio sam napisala na prvom tekstu na temu majčinstva, a sad se tu nadovezujem.
Ponosna sam mama curke od 4 i pol godine i dečkića od 2 i pol godine.
Isto kao i ti sam se ja osjećala u drugoj trudnoći, trudila se raditi sve kao i prije kako mi se curka moja nebi osjećala zakinutom. I kada je mali šef stigao na svijet, i muž i ja smo se trudili da oboje budu u centru. I zaista nisam primjetila nikakve znakove ljubomore kod naše šefice, taj dio prilagodbe smo prošli prilično bezbolno!
A što se tiče tih 5 minuta mira,sad na početku ih zaboravi, pogotovo dok se svi međusobno ne naviknete da vas je 1 više. I definitivno će biti veći izazov uskladiti se kad vas je 4, ali budete, samo polako.
Čitam te i dalje i čekam nove lijepe tekstove!!!!
Kod nas će biti razlika nešto veća pa je N malo samostalnija i nadam se da će mi zato biti lakše… No vidjet ćemo, sve je individualno. Ja sam optimistična i veselim se. Znam da će trebati prilagodba, ali mi to možemo, zar ne? :) Hvala puno, još jednom :)
Cestitam jos jednom! I zelim da su mucnine prosle.. ja ih nisam imala u (za sada jedinoj) svojoj trudnici pa nemam neki mudar savjet vezan uz to… ali super su mi ovi tekstovi – imam osjecaj da su jako spontani i iskreni i to mi je super… i sama sam mama jedne zivahne cetverogodisnjakinje i iskreno se nadam da ce i ona biti jednog dana velika seka.. super je kada neke stvari mozemo planirati ali jos je veci izazov prilagoditi se stvarima kako dodju.. sigurna sam da cete sve stici i da cete vrlo brzo svo cetvero uzivati u zajednickim trenucima.. i da ce ipak biti vremena i za #metime uz podrsku koju imate… sretno!
Je, spontani i iskreni prije svega :) Hvala puno na lijepim riječima! I želim da ti se želje ostvare što prije <3