Nikad kao ove godine nisam osjećala da je 1. siječnja zaista početak nečega. Uvijek, još od malih nogu, jesen i početak školske godine doživljavala sam kao početak godine, trenutak kada sve kreće od nule – i to se nije promijenilo do, evo, prije dva dana. Prošla je godina bila po mnogočemu za mene specifična… životna, revolucionarna, spoznajna, radna, emotivna, kreativna, hrabra, prestrašena, iscrpljujuća, ispunjavajuća, najbolja ikad – i najteža ikad? Trenutno se tako osjećam.

Lani, 20. prosinca 2019. godine, snimila sam zadnju radnu foku, poslala sam zadnju kuharicu, ispekla zadnji kolač za klijenta, odvela djecu zadnji puta u vrtić i pokupila ih iz njega, kupila zadnji božićni poklon i zamotala ga (i, naravno, reorganizirala ormar da mogu sakriti sve darove), ispisala zadnju fakturu. Jako dobro pamtim taj dan jer jako intenzivno osjećam ono što je uslijedilo nakon njega – a to je praznina. Nemojte me krivo shvatiti, uživala sam u blagdanima i vremenu provedenom s obitelji, ništa manje nego inače, dapače – svake godine je sve ljepše. No praznina je bila tu i još je tu. Emotivna, kreativna, fizička praznina koju je izazvala godina iza mene i ja kakva sam bila tijekom te godine. Trenutno se osjećam sposobna za ništa.

Ne shvaćam to tragičnim, jer to i nije. Shvaćam to kao dio svog razvoja, kao neminovnu posljedicu zaista hektične godine, kao signal da se trebam više okrenuti sebi i dopustiti sebi… malo više. Malo više zraka i malo više vremena. I dopustiti sebi malo manje. Malo manje nemogućih ciljeva i malo manje pritiska. Opustiti se, barem malo. Razmaziti se koji put. Paziti na sebe, kao što pazim na druge oko sebe. Možda čak i malo manje paziti na druge.

Danas mi je rođendan. Imam 37 godina i volim svaku od njih. Jučer sam otišla sama u grad, našla se s prijateljicom i samo jednom pogledala na sat za vrijeme kave (ona će možda reći da sam pogledala dva puta, ali ja pamtim samo jednom). Popodne sam ispekla dva kolača i igrala se s djecom. Kuća će sljedeća dva dana biti još više ispunjena ljudima koje volim, a ja se neću opterećivati i pripremati pun stol hrane i šest kolača – ne, pripremit ću ono što svi vole, a Cimer će mi kupiti tortu. Navečer ćemo moj muž i ja otići u kino, a baka će čuvati djecu. Prvi puta od kad se rodio Dino. Stan neće biti savršeno pospremljen, kao što i nikad nije, jer ne može biti uz njih dvoje hahara. I bit će lijepo, jedva čekam. Trebam to.

Sad kad sam sve to napisala, izbacila, osvijestila – važno mi je da prostor dam i osjećaju zahvalnosti koji me pratio i prati kroz zadnjih godinu dana. Znam da možda iz riječi koje sam gore napisala možete iščitati zasićenost, no to je trenutno – ono što je konstantno je emocija koju dobivam od vas. Od svakog svog čitatelja, od svakoga tko je izdvojio vrijeme i isprobao moje recepte, i od svakoga – a toliko vas je više nego što sam ikada očekivala – tko je kupio moju kuharicu.

Hej, ljudi, moja kuharica je gotovo rasprodana manje od dva mjeseca nakon izlaska! To povjerenje, taj ponos i ta podrška neopisivi su i znače mi neopisivo mnogo. Zahvalna sam na vama, zahvalna sam na svojoj obitelji, na poslu koji radim, na poslovnim partnerima koji mi pružaju povjerenje i na zdravlju koje me služi da u svemu tome mogu uživati. I sretna sam što imam ovo vrijeme za odmor i punjenje baterija, što imam trenutak za udahnuti, što imam minutu za razmisliti i donijeti odluke i što imam cijeli život za proživjeti ih. Zahvalna do neba. Praznina će proći, zahvalnost će ostati.

A sada recept :D Domino kocke su hit kod svih ljubitelja marcipana (a znam da ih nema baš mnogo) – pa tako i kod mene. Radila sam ih prvi puta ovog Božića i bile su mi najbolji desertić na našem tanjuru stoga ih ponavljam sad za rođendan zajedno s receptom koji dijelim s vama :) Uživajte!

Ispišite recept

Kao Domino kocke

Za 40-ak kockica

Sastojci:

Medenjak baza

• 70 g smeđeg šećera
• 1 vrećica bourbon vanilija šećera
• 30 g maslaca
• 10 g vode
• 50 g meda
• 150 g glatkog brašna
• 50 g integralnog pirovog brašna ili integralnog pšeničnog brašna
• prstohvat soli
• 1 žličica praška za pecivo
• 1 puna žlica začina za medenjake
• 1 jaje
• korica jedne naranče

Žele od naranče

• 400 g džema od naranče
• 1 vrećica mljevene želatine + 3-4 žlice hladne vode

Ostalo

• 400 g marcipana
• 300 g tamne čokolade + 6 žlica ulja

Upute:

Prvo pripremite bazu:

• Pećnicu zagrijte na 170°C, a kalup dimenzija otprilike 18 x 25 cm obložite papirom za pečenje.

  Na laganoj vatri otopite šećere, med, maslac i vodu pa smjesu malo prohladite. Brzo umiješajte jaje i koricu naranče. Pomiješajte brašna sa začinom, solju i praškom za pecivo pa dodajte prohlađenu smjesu od maslaca i meda te špatulom napravite meko tijesto. Nemojte mijesiti s rukama jer će tijesto mekano i ljepljivo, tako i treba biti. Tijesto utisnite dlanovima u kalup pa pecite 15-18 min tj. dok u sredini ne bude skroz pečeno. Malo ohladite pa s papirom izvadite iz kalupa.

Zatim pripremite žele:

• Želatinu prelijte vodom i pustite da nabubri 6-7 minuta. Džem zagrijte dok se potpuno ne opusti i bude vruć na dodir. Skinite s vatre i umiješajte želatinu dok se sva ne otopi.
• Na medenjak nanesite pripremljeni džem, može biti još vruć. Ohladite do sobne temperature.
• Marcipan razvaljajte na veličinu kalupa (najlakše je između dva papira za pečenje) pa stavite na žele. Sve zajedno dobro ohladite, zapravo je najbolje zamrznuti. Ohlađeno ili zamrznuto narežite na kockice željene veličine pa opet dobro ohladite – ili još bolje, zamrznite kako bi vam umakanje u čokoladu bilo jednostavnije.
• Čokoladu s uljem otopite na pari, na laganoj vatri ili polagano u mikrovalnoj pećnici. Svaku kockicu umočite u čokoladu, ocijedite višak pa stavite na papir za pečenje dok se ne stisne. Ukrasite po želji. Držite u hladnjaku, ali poslužite na sobnoj temperaturi. Dobar tek!

Napomene

Jednostavnija verzija ovog kolača je sa džemom bilo kojeg okusa – znači umjesto soka naranče zagrijavate džem (ne dodajete šećer) koji onda miješate s želatinom. Džem je gušći pa ga dmah možete prekliti preko ohlađene baze, ne morate ga zasebno hladiti dok se ne stisne.