Iako sam to planirala još dok je Neva bila beba, tema dohrane nekako nikad nije našla put do mog bloga. Dobivala sam često upite od vas zašto ne objavljujem recepte kreirane baš za klince i uvijek mi je to bilo zanimljivo, no isto tako uvijek je postojao neki izgovor zašto to taj tren baš ne mogu. I evo, gotovo da se ponovno dogodilo isto – Dino ima već 8,5 mj, a na blogu niti jedan tekst o dohrani, niti jedan recept. No onda ste me potaknuli i sada krećemo. 

Prije svega, ovaj uvodni tekst je tu da vidite kakva su moja iskustva i s kojeg stajališta pišem. Moji savjeti nisu stručni, sasvim su osobni i ukoliko imate bilo kakvih dvojbi oko dohrane, svakako se konzultirajte s pedijatrom, a ne s mojim tekstovima i receptima. Iz tog razloga vam neću pisati općenito o dohrani, neću savjetovati s čie da krenete, neću pisati kad treba uvesti koju žitaricu – za to postoje stručniji i iskusniji od mene. No važno mi je napomenuti da se s Dinom ne držim nikakve propisane tablice dohrane već promatram njega, koristim plodove sezone i pokušavam biti praktična – zato se možda neki moji recepti neće slagati s tablicama dohrane koje kruže internetom. Važno je da sami i u konzultaciji s pedijatrom za svoje dijete odlučite na koji način ćete uvoditi dohranu. Ovako smo to mi :)

S dohranom imamo zasada dva dosta različita iskustva. I Neva i Dino su do 6 mjeseci isključivo dojene bebe, a s dohranom smo krenuli nakon navršenih 6 mj, kao što je i preporuka. S Nevom nisam imala pojma o ikakvoj drugoj vrsti dohrane osim kašicama koje sam isključivo kuhala i držala se tablice dohrane koju sam dobila od pedijatrice. Pazila sam na to da svaku namirnicu uvodim postupno, da je ponavljam 3-4 dana zaredom i tek nakon toga kombiniram s nečime. Nisam koristila sol uopće, niti ikakve druge začine, pasirala sam voće i povrće vilicom (nisam blendala u kašicu jer sam željela da razvije refleks za žvakanje) i nastojala uvijek kupovati namirnice od provjerenih dobavljača (ako ne na tržnici, onda bio linije u trgovinama). Moji recepti nisu bili pretjerano maštoviti, iako sam se trudila povremeno joj pripremiti neku poslasticu poput keksića od zobenih pahuljica i banana. 

Imali smo sreće pa je Neva odlično prihvatila dohranu i zapravo s njom nismo imali nikakvih problema što se hrane tiče, sve dok nije krenula u vrtić – no to je druga priča. Školski, kako svuda piše, smo uvodili drugi pa treći obrok i paralelno smanjivali dojenje, a s godinu dana je dojila samo još po noći, dok smo s 14 mjeseci ukinuli dojenje jer se budila po 10 puta. 

Eh sad, Dino je već druga priča. Koliko je kao beba pokazivao interes za sve što smo mi jeli, mislila sam da će navaliti čim vidi žličicu koja mu se približava. Krenula sam na isti način kao s Nevom, s kuhanom mrkvicom usitnjenom vilicom. No Dino nije uopće bio oduševljen. Dapače, ili je pljuvao ili nije uopće htio otvoriti usta. Što god sam probala, nije htio. Mislila sam da je možda problem u načinu hranjenja pa sam se pripremila da probamo BLW (metoda Beba vođa dohrane) – niti to nije išlo bolje. Hranu koju sam mu nudila je samo bacao okolo, ništa nije završilo u ustima, a ja sam shvatila da BLW nije za mene (jer za njega treba mnogo strpljenja kojeg očito ja nemam). Iako se nisam previše zabrinjavala, jer Dino je pravi bucko i dobro napreduje, a hrana je u prvih godinu dana ionako samo dodatak mlijeku, isprobavala sam i ostale načine pripreme hrane – miksanje sokića, pečenje u pećnici, na malo maslinovog ulja u tavi, pa čak i minimalno dodavanje začina. Jedino što je htio od svega toga su bili sokići, i to samo ako sam mu davala da pije iz prave čaše, kao veliki. Ali ja nisam bila sretna sa sokićima pa sam nastavila nuditi usitnjenu hranu, hranu u komadima i juhe – i onda je polako krenulo, nešto prije nego je navršio osam mjeseci. Nije bila stvar u metodi pripreme, niti u okusima, nego u njemu, jednostavno nije bio spreman. 

U cijelom tom procesu potpuno sam zanemarila bilo kakva pravila uvođenja namirnica.

Naravno, ne dajem mu namirnice koje su jaki alergeni, poput meda i orašastih plodova, no primjerice jogurt je dobio sa sedam mjeseci, maminu mesnu juhu također, a mamine cherry rajčice iz vrta cuclao je već sa šest mjeseci. Ponekad mu hranu malo i začinim, a ako kuham nešto slatko, stavim mu malo cejlonskog cimeta. Povrće i meso mu često pečem u pećnici ili na tavi zajedno s našim, samo izvadim prije dodavanja jakih začina. Ponekad ga hranim, ponekad jede sam iz ruke, ponekad jede iz moje ruke. Ponekad (rijetko) mu u dm-u kupim gotovu kašicu pa mu dam ako ne stignem pripremiti nešto domaće (Neva je jednom samo probala kupovnu kašicu). Ali ono što sam si obećala je da mu hrana neće biti dosadna i jednolična. Barem ne svaki dan. Zato krenimo s receptima :)

Još samo par napomena: Uz svaki recept bit će naznačena dob za koju je namijenjen, prema mojem iskustvu. U desnom stupcu možete pronaći kategorije recepata po mjesecima. Opet napominjem, konzultirajte se s pedijatrom ako niste sigurni za bilo koju namirnicu. I opustite se. Uvođenje dohrane je predivno iskustvo i za roditelje i za bebu :)